5. avgust 2012. | Tatjana Loš / Novosti
Lazar Ristovski (Foto: Novosti)
Beograd – Postoji li pravi trenutak za mirenje nepomirljivog ili je svaki trenutak pravi, nije dilema za Lazara Ristovskog. Žao mu je čak što priča o partizanima i četnicima, na kojoj trenutno radi sa Radošem Bajićem, nije snimljena ranije. Ubeđen da će serija „Ravna gora“ biti korisna za okončanje višedecenijskog, unutrašnjeg rata u Srbiji, velikan našeg glumišta rado je prihvatio da bude deo ovog, kako ga je nazvao, grandioznog projekta.
„Za ovu temu nikada nije kasno“ kaže Ristovski.
„Mada su skoro svi partizani i četnici umrli, mržnja se prenosi i na njihovu decu. Pre smo oprostili Turcima, Nemcima, muslimanima i Hrvatima, nego svojima. To nije normalno.“
U „Ravnoj gori“ na Ristovskom je da gradi lik generala Bore Mirkovića, čije je ime, kako kaže, svima poznato, ali ne i njegova sudbina. Kada se spomene istorijski datum – 27. mart 1941. godine, ne može da se ne spomene Mirković, organizator puča, koji je pritom bio vrlo privržen i odan kralju Petru Drugom. Novi istorijski događaji su učinili da njegov život, posle puča, za javnost ostane nepoznanica.
„Retko ko zna koliko je generalova priča zanimljiva i potresna. Za vreme rata je bio u Grčkoj, gde su mu, prilikom spuštanja aviona na aerodrom, stradale obe noge. Ostao je invalid.“
Iako između ovog i lika koji igra u prethodnoj Bajićevoj seriji „Selo gori a baba se češlja“ nema sličnosti, nit koja ih povezuje čini da Lazar oseća neku vrstu kontinuiteta između te dve uloge.
„Oni koji su gledali „Selo gori“ znaju da je moj lik Jovan, na samom kraju serije bio u ulozi advokata koji na sudu rehabilituje starog kuma. Tada sam govorio, kroz usta pisca Radoša Bajića, da četnici i partizani treba da se pomire i da u Srbiji jednom za svagda mora da prestane taj sukob. Zato skidam kapu Bajiću i njegovoj porodici što su, u vremenu kada je snimiti bilo šta vrlo teško, pokazali i ljudsku i umetničku hrabrost da se upuste u ovaj projekat.“
Prognozirate li i one druge, negativne reakcije na „Ravnu goru“?
Postoje ljudi koji uvek pokušavaju da naprave kapital u odnosu na ovakve teme, da izađu iz njih sa nekim dobitkom. I uvek će, naravno, biti onih kojima nije pravo što se ova priča pokrenula, onih kojima neće ići na ruku raskrinkavanje nekih stvari. Takvi će, i s jedne i druge strane, uvek da se bune. To je prirodno. Na njima je da se bune, a na nama umetnicima da radimo.
Kako se osećate u uniformi i dok snimate, recimo, u podzemnom gradu u Malom Zvorniku – gde se zaista događala istorija srpskog naroda?
Što je veći čin, bolje se osećam. Sa činom generala se osećam odlično. A zaista je uzbudljivo snimati u jednom autentičnom prostoru, jer tu kao da osećam duhove tog vremena, svuda oko sebe, koji me kao glumca obavezuju da ih što boljim približim prošlosti.
Zagrebački „Interfilm“ je uz vaš „Zilion film“ bio (manjinski) koproducent u komediji „Beli lavovi“, a vi ste im, rekli ste, to uzvratili u filmu „Tri muškarca i beba“. Znači li to da ste zadovoljni saradnjom sa komšijama?
U toj saradnji ja na neki način vidim budućnost i srpskog i hrvatskog filma, kao i filmova cele bivše Jugoslavije. Ne može jedan producent u regionu sve sam da spakuje. Povezivanje je neophodno.
Posle uloge u komediji „Tri muškarca i beba“, jeste li bliže upoznali život jednog modernog biskupa, koji ne mora da brine za svoju sigurnost, jer ima telohranitelje, niti za udobnost, jer ima sve pa i jahtu?
To je bila mala uloga u koju se nisam mnogo udubljivao, niti izučavao živote biskupa. Ali sam siguran da između njihovih i života naših vladika nema mnogo razlike. Svi se voze u najskupljim crnim automobilima sa zatamnjenim staklima, dok pastva taljiga u izanđalim „zastavama“. O političarima tek da ne govorim – i prošlim i sadašnjim.
Da li ste, s obzirom na to da ste snimali u inostranstvu, ikada imali nameru da ostanete tamo ili ostvarite san mnogih glumaca – Holivud?
Nikada nisam maštao o radu u inostranstvu, pa ni u Holivudu, jer da jesam, verovatno bih sada bio tamo. Snimao sam filmove napolju, ali mi to nikada nije bio imperativ.
Čak ni onda kada je u Srbiji bilo loše, bez izgleda da će ikada biti bolje?
Ni tada. Nikada nisam bežao, jer sam od onih koji se – kada je teško – još više bore. Baš tada volim da sam tu, da sam u igri i da vučem teret na svojim leđima. Na kraju krajeva, moram da se ponašam kao otac u koga njegovi sinovi imaju poverenje i na koga treba da se ugledaju.
Jeste li otvaranjem bioskopa „Vilin grad“ u Nišu želeli da pošaljete poruku da era „kina“ nije prošla i da bioskopi mogu da se modernizuju (digitalizuju)?
Bioskopi, nadam se, neće izumreti sve dok je čovek socijalno biće. Moj prijatelj Igor Stanković, predstavnik i suvlasnik „Sinepleksa“ u Srbiji, i ja smo hteli da oživimo mrtvi bioskop „Vilin grad“ u Nišu, iz više razloga. Finansijski je na poslednjem mestu, jer to je mali bioskop čije se održavanje teško isplati. Na radost mnogih Nišlija, najmoderniji bioskop sa digitalnom i 3D projekcijom radi. Bioskop opet radi. To je suština.
Spadate li u one koji idealizuju prošlost dok sadašnjost nužno kude?
Uvek sam sumnjao u priče starijih glumaca kako je nekada bilo i kako su nekada glumci bili veliki, a ovi danas mali. Onda je došlo vreme u kome sam i ja bio u poziciji da isto tako pričam mlađim kolegama, ali trudio sam se da to ne radim. Svaka priča o sjajnoj prošlosti je isto tolika laž kao i predviđanje budućnosti. Onaj ko ne zna da živi i uživa danas, nije uživao ni juče. Bojim se kritičara sadašnjosti nauštrb prošlosti ili neizvesne budućnosti.
Pesme kao monolozi
Zbog čega kažete da nikada niste recitovali poeziju?
Pesme sam uvek posmatrao kao monologe. Jer svaka pesma je drugi pesnik, samim tim ona je druga misao. Drugi karakter iz druge drame i pera drugog pesnika. Naslušao sam se pijanih recitatora uz gitaru, kada se izgubi misao, a pesme izgube smisao, zarad trenutnog romantičnog trenutka koji odgovara ucveljenim srcima. Poezija je zaslužila više od toga.
angelina
5. avgust 2012. kod 11:28
Hidden due to low comment rating. Click here to see.
zorans
5. avgust 2012. kod 11:35
Partizani I cetnici su izmisljeni da bi jugoslovensko-hrvatsko-crnogorska vlast lakse vladala srbijom I srbima iz srbije.
Svi ostvarise svoje nacionalne drzave ,samo srbija osta jugoslavija ,srbija I crna gora sa nacionalnim kadrovima bivsih jugo drzava na celu.,pa bi neko da eto potencira kako cetnici ,partizani treba da se pomire.
Pa bas najbolji izdanak titinih doseljenika jovo Montenegro rece, kako da se pomirim sa onim kome sam ubio…
Nije jasno zasto razne jove iz… ostase na srpskim penzijama, I to najvisim.
I dok srpski radnici ostaju bez posla, jovo prima penziju od srbije I to najvisu, I uspeno se bori protiv srpskog nacionalizma.
To najbolje zna.
Srbi iz srbije treba da iznedri stranke I ljude koji ce brinuti o srbima iz srbije I srbije.
Politika jugoslovensko-crnogorske propasti se mora zaustaviti.
medju srbima iz srbije nema podela,podele potenciraju ljudi koji nisu iz srbije
DrvoSjeca
5. avgust 2012. kod 13:31
Prvo cetnici nisu izmisljeni da bi jugoslovensko hrvatsko crnogorska vlast lakse vladala Srbiijim i Srbima. Cetnici imaju mnogo duzu istoriju od socijalizma i komunizm. Mogao bi malo da se poducis. Pocni odma da citas o srbskoj Makedoniji i cetnickim vojvodama koje su zivot dali u borbi protiv turske okupacije.
Drugo Jugoslavensko crnogorsko hrvatsko …. i to sto Srbija treba da iznedri stranke i ljude koji treba da se brinu o Srbima iz Srbije…. Ovo kao da pise cisti komunista i pokusava da se zavade i odstrani srbsko zivlje van Srbije u danasnjim granicama. Takvi kao ti ja bi prvo streljao pa onda bi mogao preci na ustase….
Srbin je vazan ma gdje zivio. Da li je to danasnja Crna Gora, Bosna, Makedonija, Hrvatska ili pak SAD ili Australija nema veze. Dosta sa podjelama Srba. Mi smo jedan narod a djele nas samo granice na papiru.
Ti ako si Srbin moze te biti sramota za ovakve izdaje.
Sto se tice mirenja to nikad. Komunisticki otpad treba istrijebiti do zadnjeg. Komunizam to je religija i nacin zivota. Svi oni nadojeni komunizmom bez obzira zivjeli u monarhiji ili u demokratiji uvjek ce siriti zle klice na okolinu. Dosta ste vi uradili po srbski narod. i previse.
zorans
5. avgust 2012. kod 13:36
Hidden due to low comment rating. Click here to see.
DrvoSjeca
12. avgust 2012. kod 03:47
Nema vremena bezbjednosna sluzba za mene. Trebaju da pomognu u ostvarivanju nezavisnog Kosova i nezavisne Vojvodine.
Smrade komunisticki! Dolijacete i vi jednog dana…
ostrogorski
5. avgust 2012. kod 11:38
Pomirili su se odavno. Prvo je slovenačke „partizane“ osamdesetih kupila Italija čuvenim talijanskim penzijama. Posle je nešto slično izvela SAD i EEZ ali u maskiranoj formi sa ostatkom bivše Juge. Sad se i jedni i drugi (ili bar njihovi potomci) utrkuju u otvorenoj nacionalnoj izdaji Beču, Vatikanu i Zapadu.
Dokle će mo stići? Verovatno nikuda.
raca
5. avgust 2012. kod 15:05
braco moja divna koristite svaki trenutak za govor mrznje,ruzne kvalifikacije i omalovazavanja.lepa poruka svima da nam povod nije bitan,zna se epilog-pljuni i satri bliznjega svog.
bajic se ovom temom bavi kroz filmsku pricu a ne kao istorijski ili drustveni fenomen,on i njegova porodica u svijoj firmi pod patronatom rts-a pravi profit a ne istoriju ili kulturu.
mi placamo rts,bajic trosi te pare zarad licne dobiti ,a mi drvlje i kamenje jedni po drugima
Bez IQ i tacka.
5. avgust 2012. kod 16:29
Hidden due to low comment rating. Click here to see.
ladja
10. avgust 2012. kod 14:12
Srbi treba da se pomire, i da svi budemo pod Srbskom zastavom a ne sa petokrakom, a Titoisti nek idu u tri picke materine.